ŠTA JE PJESMA
Šta je pjesma…
Pjesma je igra riječi,
kao crna i bijela polja,u šahu,
ona mora iz srca poteći,
bez ustručavanja,u jednom dahu.
Šta pjesma znači?
Meni znači mnogo,
sa njom sam puno jači,
sretan bit’ ću,
ako sam i vama,pomog’o.
Pjesma moja je,Komušina,
žubor u svakom njenom potoku,
pjesma je Usora i dolina,
čista ko’ suza,u mome oku.
Pjesma su naši ljudi,što tamo žive,
vjetar sa planina,što tamo puše,
putevi,brda,neobrađene njive,
pjesmom želim,dirnuti,naše duše.
Napiso Ilija Ćosić
Braniteljima Komušine
Stidim se…
Stidim se,svake suze,svake kapi znoja,
kojim se branila,Komušina moja,
svake kapljice krvi,iz Vaše rane,
za sve nas,moju obitelj,za me’.
Stidim se…
Što nisam imao snage,
da pomognem,Vas,branitelje drage,
što nisam imao snage i nisam imao moći,
za obranu,Komušine,
sa Vama,u boj,poći!
Stidim se…
Svakoga Vašeg groba,
noćne more imam, zbog toga,
što nisam imao snage,
što nisam imao moći,
a mog’o sam sa vama,
u boj,poći!
Branitelji naši,počivajte u miru,
Komušina se otima,pepelu i dimu,
slijedimo ono,što ste htjeli,
pokoj Vam vječni,
KOMUŠANSKI BRANITELJI.
U Tržiču:14.svibnja 2013 u 20.00 sati.
OPROŠTAJ S MAJKOM
Majko! Tvoj stakleni pogled dušu moju muti
i režu mi zjene izlomljene bore…
Skamenjena, modra, tvoja usna ćuti,
a ja čujem tihe, nježne razgovore.
Još jednom, majko, o još samo jednom
tople prste ti u kosu mi uroni,
da osjetim, majko, u tom jutru lednom
žar ljubavi tvoje… I dok zvono zvoni,
samo jednu riječ utjehe mi kaži,
pa sklopi oko što u beskraj zuri,
osjećam da taj pogled mene traži,
dok niz svelo lice zadnja suza curi.
O, ta bi suza htjela reći mnogo:
poljubac majke što se na put sprema,
i savjet prije no se kaže: “Zbogom…”
nježnu ljubav majke koje više nema!
KRČEVINA
Krčit možeš do izvora,
napuštenog starog dvora.
Krčit možeš i zbog njive,
da zasadiš rodne šljive.
Da ti bolje raste trava,
krčit možeš i zbog krava.
Krčit treba i do groba,
roditelja,djeda svoga.
Krčit treba i zbog vode,
sloge pravde i slobode.
Da bi sve to čisto bilo,
prvo bi se iskrčilo
ali jedno treba znati
krčevinom možeš zvati.
Kad tu nogom možeš stati
nogometa poigrati,
uz frulicu zasvirati
s braćom svojom zapjevati.
Skrušeno se pomoliti
svoj na svome sretan biti.
A do srca svakog stvora
s ljubavlju se krčit mora.
Bilo ljeto ili zima
neka bude jasno svima,
kad ćemo se sastajati
krčevina će se zvati.
Krčevina naša draga
obrasla u divlje cvijeće
mi ćemo te uljepšati,
da te nitko poznat neće.
Život naš je krčevina,
živila nam sto godina.
GOSPA SA KONDŽILA
TI SI ZORA MOGA DANA
SPASITELJA SI RODILA.
2* MNOGO DOBROG UČINILA.
2* MAJKO MILA SA KONDŽILA.
K SEBI SI ME TI POZVALA,
ŽELJU MOJU TISI ZNALA.
2* ZVALA SI ME DOBRA MATI
2* DA TI MOGU JA PJEVATI.
VESELO JE SRCE MOJE,
KADA PJEVA PJESME TVOJE.
2* JER SI UVIJEK DOBRA BILA.
2* MAJKO MILA SA KONŽILA.
K SEBI SI ME TI POZVALA,
ŽELJU MOJU TI SI ZNALA.
2* ZVALA SI ME DOBRA MATI.
2* DA TI MOGU JA PJEVATI.
ŽALOSNE SI UTJEŠILA,
NEMOĆNIMA SNAGE DALA.
2* TI SI LJUBAV NAMA SVIMA.
2* MAJKO MILA SA KONDŽILA.
K SEBI SI ME TI POZVALA
ŽELJU MOJU TI SI ZNALA.
2* ZVALA SI ME DOBRA MATI.
2* DA TI MOGU JA PJEVATI.
TI NAS ZOVEŠ NA KONDŽILO,
U MAJČINSKO TOPLO KRILO.
2* ZAGRLI NAS POVEDI NAS.
2* DO KONDŽILA MAJKO MILA.
K SEBI SI ME TI POZVALA,
ŽELJU MOJU TI SI ZNALA.
2* ZVALA SI ME DOBRA MATI.
2* DA TI MOGU JA PJEVATI.
KONDŽILO SI ODABRALA,
I LJUBAV NAM TAMO DALA.
2* IZ SVEG GLASA REĆI MOGU.
2* HVALA MAJCI HVALA BOGU.
Napisala Janja Babić
TAMO GDJE SU MOJI KORIJENI
Podiglo se sunce i toplinu prosipa
a jutro mi nosi miris bilja gorskoga
pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena
bio sam k’o divlji vjetar svih tih godina
Kada čujem naše pjesme krv u meni vri
to je ljubav što u duši godinama zri
i dok vrijeme ide tu sve jače pripadam
neću svoje lice kriti samo jedno znam
Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti Božijeg lica slika
posijati gdje si nika
Ref.
Tamo gdje su moji korijeni
što ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu
Odvest ću te u dolinu moje radosti
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti
nek’ nas nebo blagoslovi, snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari
Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti Božijeg lica slika
posijati gdje si nika
Neznan autor
USORA
Ima jedna plava rijeka u dolini.
Pored nje su rasla djeca, dobri drugovi.
Nad njom su letjele ptice u visini.
Kraj nje su bili zeleni gajevi i lugovi.
Kako lijepa nekad si bila
Pitoma tiha, mirna i blaga.
Jutarnjom maglom si se krila
Usoro moja, jedina i draga
Kada sunce zađe za planinu
I kad noć padne na cio kraj
A mjesec obasja rijeku i dolinu
i moj dragi, rodni zavičaj.
RODNOM KRAJU
Ima jedan kraj.
U njemu brda, šume i doline,
pravi na zemlji raj
U njemu živjeti lijepo nam je svima.
Kroz doline plava rijeka tečee
Kraj nje cesta krivuda
Po njoj smo šetali svako veče
Išli smo slobodno svuda.
Sjetim se tako djetinjstva svoga
Kraj te rijeke u toj dolini
I zore i jutra ranoga
I rađanja sunca u jutarnjoj tišini.
Sjeti se igranki, svadbi i veselja
Igre djece, njihove graje
Pjesme momaka idući sa prela
Igranja kola sa seoske meraje.
Napiso Ilija Ćosić
KOMUŠINA
To je kraj stisnut u kotlini,
to su brda ,voćnjaci,seoski put,
to je naša Usora u dolini,
to su nad njom zvijezde i mjesec žut.
Komušina,to je čovjek na njivi,
to je šuma,gaj i lug.
to je na nebu oblak sivi,
Komušina,to mi je prijatelj i drug.
To su jutarnje kapi rose,
proljeće,ljeto i sunčev sjaj,
Komušina,to su noge bose,
to je moj dragi rodni kraj.
Komušina,to je naše djetinstvo,
uspomena draga svima,
Usora,Kondžilo,očevo pismo,
Eto,to mi je Komušina.
KOMUŠANAC
Komušanac je isti kao drugi ljudi,
nosi kroz život teško breme,
u zoru ga pijetao budi,
šiba ga kiša i lijepo vrijeme.
U rano jutro,već na polju,
miluje ga pšenice klas,
budi u njemu tvrdu volju,
da teškog posla,zove ga glas.
I sve tako,iz dana u dan.
i kad uvečer kasno kući dođe
i padne u čvrsti blaženi san,
a pusta noć,za tren prođe.
Tako mi prođe život cijeli,
utrnule mi žuljevite ruke,
i ljeti i kada je snijeg bijeli,
prolazi kroz svakojake muke.
VRAĆAM SE
Ja sam još mali
i neznam puno toga reći,
ali znam da je put prema Komušini,
put prema slobodi i sreći.
Iz krvi i suza,iz pepela i dima,
kao feniks,dići će se Komušina,
a naša će zastava gordo da leprša,
pšenična će polja,da se zlate,
mi djeca strpljivo čekamo
i Komušino mislimo na te.
Ti sada spavaš nemirnim snom
dušmanin je srušio moj dom,
tamo sada nema ništa,
samo spaljena ognjišta.
Vratit ćemo se stazama svog djetinstva
ti ćeš Komušino opet biti ista
na grobove djedova naših ćemo stati
i nikada te više nikome nećemo dati.
VRATIMO SE
Prođoše moga ljeta,
a korov raste sve jače,
pusta je moja zemlja sveta,
od bola mi srce plače.
Daleko tamo,iza mnogih gora,
tamo gdje Kondžilo dotiče nebo,
tamo gdje teče Usora,
tamo bih biti trebao.
Mi možemo biti svuda
pronaći sebi novi dom,
al; je samo jedna rodna gruda,
samo tamo je mir,u srcu mom.
Naša je Gospa tamo,
Nad našim krajem bdi,
Usora još uvjek teče,
A gdje smo tamo mi.
KRENUH NA PUT
Krenuh na put,a kuda,
u Bosnu brate,a gdje ću drugo,
tamo mi rodna gruda,
koju nisam vido dugo.
Tamo mi putevi i staze,
tamo mi rijeka i dolina,
opet ih naše noge gaze,
tamo mi je Komušina.
Tamo se život budi,
opet tamo raste cvijeće,
opet tamo žive moji ljudi,
dolazim,srce mi igra,od sreće.
Samo tamo ću sretan biti,
tamo gdje je moj rodni dom,
tamo ću gnijezdo sviti
i naći mir,u srcu svom.
Autor Ilija Čosić
Komušini
Srušili su sve im kuče ali neče plakat sada,
mjesto suza čut čes pjesmu i upitat mene tada…
KO TO TAMO PJESME PJEVA
ČIJA JE TO PJESMA VOJNA,
NEMOJ MAJKO DA SE PLAŠIŠ
KOMUŠANSKA TO JE BOJNA!
Prognani i poniženi morali su u tudjinu,al če
jednog dana s pjesmom vratit se u Komušinu…
KO TO TAMO PJESME PJEVA
ČIJA SU TO DJECA MILA,
TO SU MAJKO BOJOVNICI
VITEZOVI SA KONĐZILA!!!
Prognani i poniženi al se neče još predati
čut čes pjesmu na zgarištu upitati,zaplakati…
KO TO TAMO PJESME PJEVA
ČIJA SU TO DJECA SINE,
TO SU MAJKO KOMUŠANI
NA OGNJIŠTU DJEDOVINE!!!
Svrati u komušinu
Tu sam, sretan, di čujemo crkveno zvono, obicajni zamor
gužva u crkvi nije nam golem napor
pod odmorom, kada, svi se komusani skupe
di neki zapale, a neki pice kupe.
Di su mi dani tako ljepi, iako me muče
tu će mi duša skončat, tu me moje srce vuče
i dragi su mi marici, babici i ponjavici
Tu di kondilo nam uvijek zlatno sunce kupa
a meni ispred njega, najdraža je klupa
ne mogu ti opisat da nekad ne mogu disat
kad počnu skolske brige, želim friški zrak mirisat.
Ipak ne mogu dugo a da ne vidim svoje jarane
i zato njima u čast ja pišem ove strofe
tu me majka a čača mi podrsku dade,
ubrzo se rastajen opet od nje, i zato hvala!
Refren
I kad ponesu te sjećanja, dođi u Komusinu!
svi naši snovi sa nama ostaju
idemo sami na novu postaju
zovu nas, zovu sa komusanski prozora,
svrati u komusinu
Veličan slike svete, što komusan sam od Pete
iz komusine izlazin ko čovjek,
svaki komusan je pravi, čak i kad te gnjavi
naučili me čemu služi, mozak u glavi.
To ti je moja komusina
to je moja radost, moja mladost,
moga srca jedinoga, jedina je slabost.
I dok himnu ovu pjevam, čiji svaki stih je vrijedan
želim da se sada s vama potpuno sjećanjima predam
I kad ne bude nas više, kad napustimo idilu
Komusini se vraćamo ka majčinom krilu
Sve što za komusinu veže me, sjećanja su lijepa,
a najviše ću sjećat se, ovog mog repa
iz “Šuma i stepa”, idilični motivi
večeras, pokazujemo koliko smo živi
ni dužni ni krivi, nego dobro raspoloženi
ljepota naših komusanki pažnju nam plijeni.
I kad ponesu te sjećanja, dođi u Komusinu!
svi naši snovi sa nama ostaju
idemo sami na novu postaju
zovu nas, zovu sa komusanski prozora,
svrati u komusinu
Poštujem svako svako , al’ ovu stvarno volim
i volim kad u dvorištu pod odmorom ja stojim
i volim istu stazu kojom svaki dan se krećem
i volim prijatelje što kod slavkica susrećem
Al nikad više u životu neće biti isto
kad nove generacije dođu na naše misto
u životu nikad nećemo dopustit da nas gaze
jer ponosni smo uvijek, iz Komusine smo zna se!
I nikad s nama neće biti nikakvih problema
iz Komusine smo zna se! prvaci odgojnog sistema
kad nastupamo javno ne znamo što znači trema
iz Komusine smo zna se!, znači gradska krema.
I tako svakog puta kad sam tužan tješim se
kad sam sretan smiješim se, svoje probleme riješim sve
kad sjetim se, svojih gospini zavicaja
i ljudi koje volim i ljudi što me vole
Kad sjetim s, sve one tuge i sreće
od emocija srce naraste mi veće
i lijepih događaja što me povremeno sjete,
da ponosan sam gradanin komusanske zemlje.
Djani
Pismo majci
Jesi li živa, starice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek’ uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svijetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
Uvijek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
U srce mi zabili u tuči.
Nemaj straha! Umiri se , draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sad sam nježan,
I srce mi živi samo snom,
Da što prije pobjegnem od jada
I vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
Rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budiš me ko’ prije osam ljeta.
Nemoj budit od sanjane snove,
Nek’ miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
Samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina si utjeha moja,
Svijetlo što mi sja istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
Viđaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE
Kad se sjetim četrdeset pete,
same suze iz očiju lete.
Kad je borba na Odžaku bila,
i mene je tuga zadesila.
Imala sam muža i djevera,
obojica pala od gelera.
Oba mrtva ležaše na travi,
glave su im okrenute Savi.
Moj Ilija zagrlio Luku,
preko njega prebacio ruku.
Djevera sam po ruci poznala,
do koje sam u kolu igrala.
Svojom sam ih rukom pokopala,
nikom ništa nisam kazivala.
Tri godine mučila sam muku,
spominjući Iliju i Luku.
Svake noći moja majka stara,
sa svojom se djecom razgovara:
”Djeco moja, sokolovi sivi,
Dođ’ te majci ako ste mi živi.”
Jedno jutro prije rane zore,
svekrvica mene mladu zove:
”Odi nevo, vidi djece moje,
vidi moga Ilije i Luke,
što miluju materine ruke!”
To izusti i dušu ispusti.
BOŽIĆNE PJESME
U SVE VRIJEME GODIŠĆA
U sve vrijeme godišća, mir se svijetu naviješća,
Porođenje Djetića, od Djevice Marije.
Od pričeste Djevice, i nebeske kraljice,
Anđeoske cesarice, svete Djeve Marije.
Djeva sina porodi, đavlu silu svu slomi
A kršćane oslobodi, sveta Djeva Marija.
U jasle ga stavljaše, majka mu se klanjaše,
Ter ga slatko ljubljaše, sveta Djeva Marija.
Anđeli mu služiše, novu pjesmu pjevaše
Od njeg milost prošaše, sveton Djevom Marijom.
U ponoć se Bog rodi, nebo zemlju prosvijetli,
Ko u podne svjetlo bi, svetom Djevom Marijom.
Zrak izađe zornice, od prečiste Djevice
Anđeoske cesarice, svete Djeve Marije.
Svako svijeta stvorenje, sada ima veselje,
Božje štujuć rođenje, od Djevice Marije.
Oci u limbu pjevaše, kad te glase slušaše,
Da Bog rođen bijaše, od Djevice Marije.
Slava Bogu višnjemu, Gospodinu našemu,
I čovjeku smjernomu, svetom Divom Marijom.
Koj u tmini stajaše, i bez svjetla bijaše,
Sina Božjeg čekaše, od Djevice Marije.
Kog obeća Bog dati, i na svijet ga poslati,
Ter iz tame pustiti, svetom Djevom Marijom.
To željahu vidjeti, i s veseljem primiti
Pa s njim navijek živiti, svetom Djevom Marijom.
Anđeo priđe nebeski, pastirima navijesti,
Prevelike radosti, od Djevice Marije.
O pastiri tecite, stada vaša pustite,
Sina Božjeg vidite, svetom Divom Marijom.
Tad pastiri pođoše, sina Božjeg nađoše,
Ter mu hvale dadoše, svetonm Divom Marijom.
Slava Bogu višnjemu, Gospodinu našemu,
I čoviku smjernomu, svetom Divom Marijom.
Slavu vječnu vidiše, ter se vele čudiše,
Bogu poklon činiše, svetom Djevon Marijon.
I to čudo procvijeta, nad tim kraljem od svijeta.
Kog uboga čestita, povi Majka Marija.
Kralj u jaslam ležaše, a odjeće nemaše,
Jer uboštvo ljubljaše, svetom Djevom Marijom.
Teb Isuse hvalimo, sveto Trojstvo slavimo,
Majku tvoju častimo, svetu Djevu Mariju.
Radujte se narodi
Radujte se narodi, kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.
Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo čuj, čuj,
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj!
Raduje se Marija s Josipom gledeći
Anđeo pjeva “Glorija” po zraku leteći
I ti, svijete čitavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!
Kyrie Eleison
Kyrie eleison, eleison,
Isus se rodi u štalici
Pojte pastiri,
tamo se njemu poklonite.
Kriste eleison, eleison!
On za nas trpi čim se rodi
Pojte pastiri,
tamo se njemu poklonite.
Kyrie eleison, eleison!
U jasle mora da se skriva!
Pođite kralji,
tamo se njemu poklonite.
Svim na zemlji
Svim na zemlji mir, veselje,
Budi polag Božje volje.
To sad nebo navješćuje
I glas s neba potvrđuje.
Dobre volje svaka duša
grijeha neka već ne kuša
Nego hvali, diči Boga,
Što je posl’o Sinka svoga.
Sinka svoga, Boga moga,
S Ocem, Duhom jednakoga
Duhom Svetim začetoga
Od Djevice rođenoga.
Veselje ti navješćujem
Veselje ti navješćujem,
puče kršćanski.
Jerbo se kralj u Betlemu
rodi nebeski.
Još mali, u štali,
Kog stvorenje svako slavi
Štuje, diči, jer je pravi
On naš Spasitelj
i Otkupitelj.
Pored njega stoji Majka,
Djeva Marija.
Pa sveg svijeta Spasitelja
lijepo povija.
Njeg doji i goji,
Uspavljuje njegujući
“Spavkaj, spavkaj” pjevajući
U toj štalici,
sve na slamici.
Oj, pastiri
Oj, pastiri, čudo novo
Niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe
radi puka svog.
Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj,
kao janješce.
Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put čovjeka:
S neba siđe dolje radi grešnika
Rodi se u štali,
radi čovjeka.
U to vrijeme godišta
U to vrijeme godišta
Mir se svijetu navješta
Porođenjem Djetešca
Kom je Majka Djevica.
Anđeli se javili
Rajsku pjesmu slagali
Slava Bogu pjevali
A mir ljudma prosili.
Djeva Sina rodila,
Đavlu silu slomila,
Svijetu Spasa podala,
Nama majka postala.
Danas se čuje
Danas se čuje događaj novi
U zemlji našoj i jeste ovi
Braćo pastiri, pohitite
K Betlemskoj štali i vidite
Jedno nebesko Djetešce
U krilu majke Djevice.
Ta vam se sreća danas dogodi
Što vam se Janje nebesko rodi
Ovo je Janje ono milo
Koje je sav svijet izbavilo
Jedno nebesko Djetešce,
U krilu Majke Djevice!
Djetešce nam se rodilo
Djetešce nam se rodilo
U jasle se položilo
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Sin Boga Oca i Bog sam
S neba na zemlju siđe k nam
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Čista ga Djeva rodila,
I svojim mlijekom dojila
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Isus mu ime Otac da,
Da nas otkupi, posla ga
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Narodi nam se
Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Po njemu slijedi sveti Stjepan
Prvi mučenik Gospoda Boga.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
O Betleme
O Betleme, grade slavni od Boga
Najveći si ti od grada svakoga
Jer iz tebe nam izađe vojvoda
Isus dragi, Davidova poroda.
Marija ga, Djeva čista, porodi
I u jasle ona njega položi.
Dostojno se ona njemu poklanja,
I s veseljem srca svoga pozdravlja.
Veseli se majko Božja
Veseli se Majko Božja, puna milosti
veseli se i raduj se rajska svjetlosti
jer si noćas porodila
svojim mlijekom zadojila
Boga malahna.
Veselmo se i mi braćo ovdje zajedno
Al veselje neka naše bude pravedno
Svi se grijeha odrecimo
i srdačno utecimo
Svim vam Božić nazivamo
braćo ljubljena,
U stečenju vječnog zdravlja
od vas željena,
Kojega vam rođen dao
kako bude tko pitao
na dan današnji.
Tri kralja jahahu
Tri kralja jahahu
s onih sunčanih stran
tri dara nošahu
mir, zlato, tamijan.
Tri kralja dođoše
pred grad Jeruzalem
pitajuć za mjesto
gdje se rodi Isus.
Mariji rekoše:
zdravo, oj Djevice,
zdravo, oj Majčice,
nebeska Kraljice
Isus digne ruke,
drago im hvaljaše,
i nebeske dvore
njima obečaše.
Nebo daj oku
Nebo daj oku
zvijezdu visoku vidjeti
jer triju kralja
stazicu valja slijediti
Svijetla nebesa
čine čudesa rođenom
Anđeli svoju
pjesmicu poju malenom.
Kraljima zvijezda
u Betlem kaže stazicu
Po njoj su tako
spoznali lako štalicu.
Tamjan i zlato,
mast dragu na to uzeše
Slijedeći svjetlost,
od Boga milost, pođoše.
Došav u Betlem,
pred Kralja mladog padoše,
Darove svoje
Isusu kralju dadoše.
Pristupite vjerni
Pristupite vjerni u radosnom slavlju
Dođite, dođite u Betlehem.
Pogledajte mladog, anđeoskog Kralja
Dođite na poklon, dođite na poklon,
Dođite na poklon Gospodu!
Ponizni pastiri ostaviše stado
Gle, radosni hite k jaslicam.
Kličući hajdmo, požurimo s njima,
Dođite na poklon, dođite na poklon,
Dođite na poklon Gospodu!
Dvorani neba
Dvorani neba
proniješe glase narodom
Isus se rodi,
spasenje plodi porodom.
Betlem je mjesto
u kome čisto Djetešce
rodi se za nas
otkupi da nas, Janješce.
Spavaj mali Božiću
Spavaj mali Božiću, buj, buj, buj.
Spavaj neba kraljiću, tuj, tuj, tuj.
Tako piva sad Divica
Sinka Božjeg porodica,
tuj, tuj, tuj.
Spavaj lipi cvitu moj, buj, buj, buj.
Spavaj rožmarinu moj, tuj, tuj, tuj.
Spavaj, spavaj ružičice,
Puka tvoga ljubičice,
tuj, tuj, tuj.
U tranjavoj štalici, buj, buj, buj.
Na hlađanoj slamici, tuj, tuj, tuj.
Zimu trpiš u jaslicah,
Kano odveć sirotica,
tuj, tuj, tuj.
Spavaj dite maleno, buj, buj, buj.
Radošću dočekano, tuj, tuj, tuj.
Tebe dvore svi anđeli,
Kerubini s arhanđeli,
tuj, tuj, tuj.
POSLAN BI ANĐEL GABRIJEL
Poslan bi anđel Gabrijel
od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.
Kad Mariji on doteče,
ponizno joj joj ovo reče:
“Oj, zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.
Veselje sad će početi,
sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh ce Sveti s tobom bit
i ove riječi ispunit.
Sina ćeš ti porodit,
Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit ce Božji Sin
i pravi Bog i Gospodin.”
