Pjesme članova

Na straži

Noć je,tišina svuda oko mene,
samo se čuje koraka bat,
blijedi mjesec odbljesne od stijene.
Na ramenu puška,na straži stojim,
u spremniku metaka pet,
duge mi minute,brojim.Krenem,o pojasu nož se ljulja,
pokraj žice zašušti,pomislim,neko se šulja,
Stoj! viknem-ko ide?
oči se napnu,mračno je,ništa ne vide.
Najedanput tišina,muk,tisuće misli u glavi,
šta je?ko je?zašto se ne javi?

Polako krenem,vidim u grmu ima nešto,
pomislim,neprijatelj,krije se vješto.
Odjednom,prema meni nešto skoči,
gotov sam,pomislim i sklopim oči,
a ruka sama obarač povuče
i ko grom,puška puče,
pokraj mene zacvili tužni glas,
otvorim oči,pogledam,bio je pas.

Napisano:29.07.1979 u Čapljini na odsluženju vojnog roka

napiso Ilija Ćosić


Razmišljam o Komušini

Gledam,u daljinu oči odlete,
uporno,kao da će kroz planinu proći
a dvije suze niz obraze slete
i nestanu u tami noći,
uzdah duboki ote se iz grudi,
otišao sam davno,ljudi.Prijatelju da li u našem kraju,
mirišu crvene ruže,
da li je još u zavičaju,
kao i prije, kaži mi druže,
da li ćeš možda i ti,
isto kao i ja patiti.

Prijatelju,doline naše,jesu li zelene,
da li još ona šuma lista,
ovamo gdje sam,srce mi vene,
jesu li polja ostala ista,
da li još grije naše sunce,
planine,doline i vrhunce

napisano 25.06.1979 u Čapljini

napiso Ilija Ćosić


Mojoj Mami

Bila si mi sve na svijetu
Moja ljubav
Moja sreća
i prijatelj koga trebam


Bila si mi radost srca
dobra mati,
dar sa Neba….


A sada si tamo gore
gdje anđeli pjesme poje
Nakrilima od ljubavi
ulaziš u Rajske dvore….


Hvala ti o majko draga
što sam trajni dio tebe
jer si u moj život utkala
nezamjenjiv dio sebe…


Sad uživaj zasluženo
sva nebeska blaga
Ponekad se samo sjeti
mahnuti mi
s rajskog praga….
napiso Ivo Grgić


USORA

Ima jedna plava rijeka u dolini.

Pored nje su rasla djeca, dobri drugovi.

Nad njom su letjele ptice u visini.

Kraj nje su bili zeleni gajevi i lugovi.


Kako lijepa nekad si bila

Pitoma tiha, mirna i blaga.

Jutarnjom maglom si se krila

Usoro moja, jedina  i draga.


Kada sunce zađe za planinu

I kad noć padne na cio kraj

A mjesec obasja rijeku i dolinu

i moj dragi, rodni zavičaj.


RODNOM KRAJU

Ima jedan kraj.

U njemu brda, šume i doline,

pravi na zemlji raj

U njemu živjeti lijepo nam je svima.


Kroz  doline plava rijeka tečee

Kraj nje cesta krivuda

Po njoj smo šetali svako veče

Išli smo slobodno svuda.


Sjetim se tako djetinjstva svoga

Kraj te rijeke u toj dolini

I  zore i jutra  ranoga

I  rađanja sunca u jutarnjoj tišini.


Sjeti se igranki, svadbi i veselja

Igre djece, njihove graje

Pjesme momaka idući sa prela

Igranja kola sa seoske meraje.

Napiso Ilija Ćosić


KOMUŠINA

To je kraj stisnut u kotlini,

to su brda ,voćnjaci,seoski put,

to je naša Usora u dolini,

to su nad njom zvijezde i mjesec žut.


Komušina,to je čovjek na njivi,

to je šuma,gaj i lug.

to je na nebu oblak sivi,

Komušina,to mi je prijatelj i drug.


To su jutarnje kapi rose,

proljeće,ljeto i sunčev sjaj,

Komušina,to su noge bose,

to je moj dragi rodni kraj.


Komušina,to je naše djetinstvo,

uspomena draga svima,

Usora,Kondžilo,očevo pismo,

Eto,to mi je Komušina.


KOMUŠANAC

Komušanac je isti kao drugi ljudi,

nosi kroz život teško breme,

u zoru ga pijetao budi,

šiba ga kiša i lijepo vrijeme.


U rano jutro,već na polju,

miluje ga pšenice klas,

budi u njemu tvrdu volju,

da teškog posla,zove ga glas.


I sve tako,iz dana u dan.

i kad uvečer kasno kući dođe

i padne u čvrsti blaženi san,

a pusta noć,za tren prođe.


Tako mi prođe život cijeli,

utrnule mi žuljevite ruke,

i ljeti i kada je snijeg bijeli,

prolazi kroz svakojake muke.


VRAĆAM SE

Ja sam još mali

i neznam puno toga reći,

ali znam da je put prema Komušini,

put prema slobodi i sreći.


Iz krvi i suza,iz pepela i dima,

kao feniks,dići će se Komušina,


a naša će zastava gordo da leprša,

pšenična će polja,da se zlate,

mi djeca strpljivo čekamo

i Komušino mislimo na te.


Ti sada spavaš nemirnim snom

dušmanin je srušio moj dom,

tamo sada nema ništa,

samo spaljena ognjišta.


Vratit ćemo se stazama svog djetinstva

ti ćeš Komušino opet biti ista

na grobove djedova naših ćemo stati

i nikada te više nikome nećemo dati.


VRATIMO SE

Prođoše moga ljeta,

a korov raste sve jače,

pusta je moja zemlja sveta,

od bola mi srce plače.


Daleko tamo,iza mnogih gora,

tamo gdje Kondžilo dotiče nebo,

tamo gdje teče Usora,

tamo bih biti trebao.


Mi možemo biti svuda

pronaći sebi novi dom,

al; je samo jedna rodna gruda,

samo tamo je mir,u srcu mom.


Naša je Gospa tamo,

Nad našim krajem bdi,

Usora još uvjek teče,

A gdje smo tamo mi.


KRENUH NA PUT

Krenuh na put,a kuda,

u Bosnu brate,a gdje ću drugo,

tamo mi rodna gruda,

koju nisam vido dugo.


Tamo mi putevi i staze,

tamo mi rijeka i dolina,

opet ih naše noge gaze,

tamo mi je Komušina.


Tamo se život budi,

opet tamo raste cvijeće,

opet tamo žive moji ljudi,

dolazim,srce mi igra,od sreće.


Samo tamo ću sretan biti,

tamo gdje je moj rodni dom,

tamo ću gnijezdo sviti

i naći mir,u srcu svom.

Autor Ilija Čosić