Pjesme o Komušini

GOSPA SA KONDŽILA

TI SI ZORA MOGA DANA

SPASITELJA SI RODILA.

2* MNOGO DOBROG UČINILA.

2* MAJKO MILA SA KONDŽILA.

K SEBI SI ME TI POZVALA,

ŽELJU MOJU TISI ZNALA.

2* ZVALA SI ME DOBRA MATI

2* DA TI MOGU JA PJEVATI.

VESELO JE SRCE MOJE,

KADA PJEVA PJESME TVOJE.

2* JER SI UVIJEK DOBRA BILA.

2* MAJKO MILA SA KONŽILA.

K SEBI SI ME TI POZVALA,

ŽELJU MOJU TI SI ZNALA.

2* ZVALA SI ME DOBRA MATI.

2* DA TI MOGU JA PJEVATI.

ŽALOSNE  SI  UTJEŠILA,

NEMOĆNIMA  SNAGE  DALA.

2* TI  SI  LJUBAV  NAMA  SVIMA.

2* MAJKO MILA SA KONDŽILA.

K SEBI SI ME TI POZVALA

ŽELJU MOJU TI SI ZNALA.

2* ZVALA SI ME DOBRA MATI.

2* DA TI MOGU JA PJEVATI.

TI NAS ZOVEŠ NA KONDŽILO,

U MAJČINSKO TOPLO KRILO.

2* ZAGRLI NAS POVEDI NAS.

2* DO KONDŽILA MAJKO MILA.

K  SEBI SI ME  TI POZVALA,

ŽELJU MOJU TI SI ZNALA.

2* ZVALA SI ME DOBRA MATI.

2* DA TI MOGU JA PJEVATI.

KONDŽILO SI ODABRALA,

I LJUBAV NAM TAMO DALA.

2* IZ SVEG GLASA REĆI MOGU.

2* HVALA MAJCI HVALA BOGU.

Napisala  Janja  Babić

KOMUŠINI

Srušili su sve im kuče ali neče plakat sada,

mjesto suza čut čes pjesmu i upitat mene tada…

KO TO TAMO PJESME PJEVA

ČIJA JE TO PJESMA VOJNA,

NEMOJ MAJKO DA SE PLAŠIŠ

KOMUŠANSKA TO JE BOJNA!

Prognani i poniženi morali su u tudjinu,al če

jednog dana s pjesmom vratit se u Komušinu…

KO TO TAMO PJESME PJEVA

ČIJA SU TO DJECA MILA,

TO SU MAJKO BOJOVNICI

VITEZOVI SA KONDŽILA!!!

Prognani i poniženi al se neče još predati

čut čes pjesmu na zgarištu upitati,zaplakati…

KO TO TAMO PJESME PJEVA

ČIJA SU TO DJECA SINE,

TO SU MAJKO KOMUŠANI

NA OGNJIŠTU DJEDOVINE!!!

USORA

Ima jedna plava rijeka u dolini.

Pored nje su rasla djeca, dobri drugovi.

Nad njom su letjele ptice u visini.

Kraj nje su bili zeleni gajevi i lugovi.

Kako lijepa nekad si bila

Pitoma tiha, mirna i blaga.

Jutarnjom maglom si se krila

Usoro moja, jedina  i draga.

Kada sunce zađe za planinu

I kad noć padne na cio kraj

A mjesec obasja rijeku i dolinu

i moj dragi, rodni zavičaj.

RODNOM KRAJU

Ima jedan kraj.

U njemu brda, šume i doline,

pravi na zemlji raj

U njemu živjeti lijepo nam je svima.

Kroz  doline plava rijeka tečee

Kraj nje cesta krivuda

Po njoj smo šetali svako veče

Išli smo slobodno svuda.

Sjetim se tako djetinjstva svoga.

Kraj te rijeke u toj dolini

I  zore i jutra  ranoga

I  rađanja sunca u jutarnjoj tišini.

Sjeti se igranki, svadbi i veselja

Igre djece, njihove graje.

Pjesme momaka idući sa prela

Igranja kola sa seoske meraje.

Napiso Ilija Ćosić

KOMUŠINA

To je kraj stisnut u kotlini,

to su brda ,voćnjaci,seoski put,

to je naša Usora u dolini,

to su nad njom zvijezde i mjesec žut.

Komušina,to je čovjek na njivi,

to je šuma,gaj i lug.

to je na nebu oblak sivi,

Komušina,to mi je prijatelj i drug.

To su jutarnje kapi rose,

proljeće,ljeto i sunčev sjaj,

Komušina,to su noge bose,

to je moj dragi rodni kraj.

Komušina,to je naše djetinstvo,

uspomena draga svima,

Usora,Kondžilo,očevo pismo,

Eto,to mi je Komušina.

KOMUŠANAC

Komušanac je isti kao drugi ljudi,

nosi kroz život teško breme,

u zoru ga pijetao budi,

šiba ga kiša i lijepo vrijeme.

U rano jutro,već na polju,

miluje ga pšenice klas,

budi u njemu tvrdu volju,

da teškog posla,zove ga glas.

I sve tako,iz dana u dan.

i kad uvečer kasno kući dođe

i padne u čvrsti blaženi san,

a pusta noć,za tren prođe.

Tako mi prođe život cijeli,

utrnule mi žuljevite ruke,

i ljeti i kada je snijeg bijeli,

prolazi kroz svakojake muke.

VRAĆAM SE

Ja sam još mali

i neznam puno toga reći,

ali znam da je put prema Komušini,

put prema slobodi i sreći.

Iz krvi i suza,iz pepela i dima,

kao feniks,dići će se Komušina,

a naša će zastava gordo da leprša,

pšenična će polja,da se zlate,

mi djeca strpljivo čekamo

i Komušino mislimo na te.

Ti sada spavaš nemirnim snom

dušmanin je srušio moj dom,

tamo sada nema ništa,

samo spaljena ognjišta.

Vratit ćemo se stazama svog djetinstva

ti ćeš Komušino opet biti ista

na grobove djedova naših ćemo stati

i nikada te više nikome nećemo dati.

Prođoše moga ljeta,

a korov raste sve jače,

pusta je moja zemlja sveta,

od bola mi srce plače.

Daleko tamo,iza mnogih gora,

tamo gdje Kondžilo dotiče nebo,

tamo gdje teče Usora,

tamo bih biti trebao.

Mi možemo biti svuda

pronaći sebi novi dom,

al; je samo jedna rodna gruda,

samo tamo je mir,u srcu mom.

Naša je Gospa tamo,

Nad našim krajem bdi,

Usora još uvjek teče,

A gdje smo tamo mi.

KRENUH NA PUT

Krenuh na put,a kuda,

u Bosnu brate,a gdje ću drugo,

tamo mi rodna gruda,

koju nisam vido dugo.

Tamo mi putevi i staze,

tamo mi rijeka i dolina,

opet ih naše noge gaze,

tamo mi je Komušina.

Tamo se život budi,

opet tamo raste cvijeće,

opet tamo žive moji ljudi,

dolazim,srce mi igra,od sreće.

Samo tamo ću sretan biti,

tamo gdje je moj rodni dom,

tamo ću gnijezdo sviti

i naći mir,u srcu svom.

Autor Ilija Čosić

SVRATI U KOMUŠINU

Tu sam, sretan, di čujemo crkveno zvono, obicajni zamor
gužva u crkvi nije nam golem napor
pod odmorom, kada, svi se komusani skupe
di neki zapale, a neki pice kupe.

Di su mi dani tako ljepi, iako me muče
tu će mi duša skončat, tu me moje srce vuče
i dragi su mi marici, babici i ponjavici

Tu di kondilo nam uvijek zlatno sunce kupa
a meni ispred njega, najdraža je klupa
ne mogu ti opisat da nekad ne mogu disat
kad počnu skolske brige, želim friški zrak mirisat.

Ipak ne mogu dugo a da ne vidim svoje jarane
i zato njima u čast ja pišem ove strofe
tu  me majka a čača mi podrsku dade,

ubrzo se rastajen opet od nje, i zato hvala!

Refren
I kad ponesu te sjećanja, dođi u Komusinu!
svi naši snovi sa nama ostaju
idemo sami na novu postaju
zovu nas, zovu sa komusanski prozora,
svrati u komusinu

Veličan slike svete, što komusan sam od Pete
iz komusine izlazin ko čovjek,

svaki komusan je pravi, čak i kad te gnjavi
naučili me čemu služi, mozak u glavi.

To ti je moja komusina
to je moja radost, moja mladost,
moga srca jedinoga, jedina je slabost.

I dok himnu ovu pjevam, čiji svaki stih je vrijedan
želim da se sada s vama potpuno sjećanjima predam
I kad ne bude nas više, kad napustimo idilu
Komusini se vraćamo ka majčinom krilu

Sve što za komusinu veže me, sjećanja su lijepa,
a najviše ću sjećat se, ovog mog repa
iz “Šuma i stepa”, idilični motivi
večeras, pokazujemo koliko smo živi
ni dužni ni krivi, nego dobro raspoloženi
ljepota naših komusanki pažnju nam plijeni.

I kad ponesu te sjećanja, dođi u Komusinu!
svi naši snovi sa nama ostaju
idemo sami na novu postaju
zovu nas, zovu sa komusanski prozora,
svrati u komusinu

Poštujem svako svako , al’ ovu stvarno volim
i volim kad u dvorištu pod odmorom ja stojim
i volim istu stazu kojom svaki dan se krećem
i volim prijatelje što kod slavkica susrećem

Al nikad više u životu neće biti isto
kad nove generacije dođu na naše misto
u životu nikad nećemo dopustit da nas gaze
jer ponosni smo uvijek, iz Komusine smo zna se!

I nikad s nama neće biti nikakvih problema
iz Komusine smo zna se! prvaci odgojnog sistema
kad nastupamo javno ne znamo što znači trema
iz Komusine smo zna se!, znači gradska krema.

I tako svakog puta kad sam tužan tješim se
kad sam sretan smiješim se, svoje probleme riješim sve
kad sjetim se, svojih gospini zavicaja
i ljudi koje volim i ljudi što me vole.

Kad sjetim s, sve one tuge i sreće

od emocija srce naraste mi veće

i lijepih događaja što me povremeno sjete,

da ponosan sam gradanin komusanske zemlje.

Djani