SVETAC DANA SIJEČANJ (JANUAR)2012
01. siječanj 2012
Nova godina – Svetkovina Svete Bogorodice Marije
Na osminu Božića i početak nove građanske godine Crkva nam stavlja pred oči najveću Marijinu odliku, njezino Bogo-majčinstvo. Marija nije nikakva božica već ljudsko stvorenje i osoba koja je Kristu dala samo ljudsku narav, koja od prvog časa postojanja pripada drugoj Božanskoj osobi, s kojom je bitno sjedinjena. Kad se u V. stoljeću ta istina počela nijekati, Crkva je odmah reagirala pa je na III. općem saboru u Efezu 431. godine svečano definirano, proglašeno vjerskom istinom da je Marija Bogorodica, a ne samo Kristorodica.
02. siječanj 2012.
Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i crkveni naučitelji
Sveti Bazilije Veliki otac je i utemeljitelj kršćanskog redovništva na istoku. U njegovo pravilo o redovničkom životu ugledali su se kasnije svi veliki utemeljitelji redova. On je bio duboka redovnička duša i zato su mu pisana djela puna onoga što može unapređivati pravi redovnički život. On dobro zna da bez molitve i raznih pobožnih vježbi ne može biti redovničkog života. Sv. Bazilije spada u četiri najveća istočna oca. Obnovljeni kalendar slavi danas zajednički spomendan i sv. Grgura Nazijanskog, kao što su za života bili nerazdvojni tako ih i Crkva časti zajedničkim spomendanom. Sv. Grgur je rođen 330. godine u Maloj Aziji. Skupa s Bazilijem studira, a pobožnost i iste misli združe ih u nerazdvojno prijateljstvo. I Bazilije i Grgur moraju napustiti omiljenu samoću i preuzeti biskupske stolice u Cezareji i Carigaradu. Grgur je zbog zavisti kolega i optužbi da se sam nametnuo na biskupsku stolicu morao poći i preuzeti malu biskupiju u Nazijanu gdje je imao više vremena za molitvu, razmišljanje i pisanje. Od sv. Grgura ostalo nam je 500 pisama i 240 poslanica. Umro je 9. svibnja 389 ili 390. godine.
03. siječanj 2012.
Sveta Genoveva, djevica (+ 512)
Sveta Genoveva čijeg se lika Crkva danas sjeća, bila je dijete siromašnih roditelja i kao takva je bila pastirica. Odmalena bila je pobožna i bogobojazna a uz stada je imala mnogo vremena za molitvu i razmišljanje. Biskup German je oblači u redovničku odjeću a kralj Klodvig koncem V. st. uzima je za svoju savjetnicu na dvoru. Ondje se ona sprijatelji s njegovom suprugom sv. Klotildom. Sv. genoveva umire 512. god. a Pariz je štuje kao svoju zaštitnicu. Živjela je u vrijeme haranja divljih Huna na čelu s Atilom. Narod Pariza koji se našao na Atilinom udaru panično je pokušavao pobjeći u Orleans smatrajući da u tom gradu imaju veće izglede za opstanak. Na nagovor djevice Gertude mještani ostanu u Parizu i bivaju pošteđeni napada a Orleans bude sravnjen pred Atilinim naletom. Tvrdila je da joj je Bog objavio kako Pariz neće pasti i tako je i bilo. Sv. Genoveva nam može poslužiti kao uzor ljubavi prema Crkvi i domovini. Iako je živjela za Boga u posvećenom djevičanstvu, ipak je osjećala sa svim potrebama Crkve i svoga naroda kojemu postaje i spasiteljica.
04. siječanj 2012.
Blažena Anđela iz Foligna (1248-1309)
Rođena je u bogatoj obitelji u Italiji god. 1248. Udala se mlada i provodila svjetovni život prema modi tadašnjeg vremena. U braku je rodila više djece. Jednom zgodom upada u teški grijeh kojega se stidi ispovjediti te obavlja nreviewjanu ispovijed i tako ide na pričest. Drugom zgodom zbog grižnje savjesti odluči priznati svoj grijeh ali ne izvrši pokoru koju je smatrala pretjeranom. U snu joj se ukaže Spasitelj koji joj je poručio da će mnogo trpjeti zbog svojih grijeha. Nakon toga obavi temeljitu ispovijed i posve se promijeni nastojeći živjeti što savršenije. Svoju djecu odgaja u kršćanskom duhu a nakon muževljeve smrti odlazi u Asiz gdje je prime u Treći franjevački red gdje provodi život u pokori i odricanju. Čak je osnovala zajednicu trećoredica s jednostavnim zavjetima koje su se posvećivale djelima kršćanske ljubavi. Odmah nakon smrti počeli su je štovati kao sveticu. Svetu Angelu iz Foglina, koje se danas spominjemo, možemo ubrojiti među velike mistike Crkve, osobe koji su na poseban način bile sjedinjene sa svojim Spasiteljem. Život ove svetice nam pokazuje da je Božja milost i spremnost na praštanje tolika da okorjelog grješnika može dovesti do svetosti ukoliko mu se s povjerenjem otvori.