SVETAC DANA STUDENI (NOVEMBAR)

01. 11. 2011

SVI SVETI

Svi Sveti drevna je kršćanska svetkovina kojom se „jednom svetkovinom časte svi sveti.“ Podrijetlo svetkovine Svih svetih vidi se na Istoku u 4.stoljeću kada se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika. U 7. stoljeću je pak u Rimu poganski hram Pantheon, posvećen svim bogovima, papa Bonifacije IV. pretvorio u crkvu svete Bogorodice i svih svetih mučenika. Papa Grgur IV. je ustalio svetkovinu Svetih na 1. studenoga. Ovo je blagdan povezanosti crkve koju sačinjavaju kršćani na zemlji i sveti na nebu, to se naziva općinstvo svetih. Ujedno ovaj blagdan želi podsjetiti sve kršćane da su pozvani već sada na svetost, a u vječnosti će u zajedništvu svih svetih konačno i potpuno postati dionici Božje svetosti.

02. 11. 2011

SPOMEN SVIH VJERNIH MRTVIH – DUŠNI DAN

Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan blagdan je kada se Crkva u svom bogoslužju i molitvi sjeća svih pokojnih. Ovaj spomendan je u benediktinskom samostanu u Clunyju uveo opat Odilo 998. godine. Crkva je pak spomen mrtvih ustalila 1311. godine. Spomen svih vjernih mrtvih mora u kršćanima ojačati vjeru u uskrsnuće i u život vječni. Ujedno treba učvrstiti našu povezanost s vjernim mrtvima u čistilištu kojima možemo pomoći molitvama i žrtvama. To će se i nama uzvratiti od Crkve trpeće (u čistilištu) i slavne (na nebu). Spomen mrtvih i nas, koji hodimo zemljom, podsjeća da ćemo umrijeti, pa nas potiče na zauzetiji život u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjima

03. 11. 2011

SVETA SILVIJA

Sveta Silvija je svetica koju na današnji dan spominje “Martyrologium romanum” uz druge svece kao sv. Martina Porresa i sv. Huberta (zaštitnika lovaca). Kako danas mnoge žene nose ovo ime, svratit ćemo pozornost na ovu sveticu. Sv. Silvija bijaše majka sv. Grgura Velikog. Živjela je na brdu Celiju u Rimu sve do muževljeve smrti. Mladi Grgur je obiteljsku kuću pretvorio u benediktinski samostan 573. godine. Majka mu se Silvija povuče u samoću u jednu skromnu kuću na Aventinu. Šalje Grguru svježu hranu da bi je mogao dijeliti siromasima. O svojoj majci govori i sv. Grgur Veliki u svojim spisima. Umrla je 594. godine. Grgur je dao izraditi sliku svojih roditelja za crkvu sv. Andrije na Celiju.

04. 11. 2011

SVETI KARLO BOROMEJSKI (1538. – 1584.)

Sveti Karlo Boromejski rođen je 1538. god. u gradiću Arona u obitelji Boromeo. U Paviji je u 21. godini doktorirao pravo. Ujak papa Pio IV. Imenuje ga državnim tajnikom i kardinalom. U to vrijeme je rastrošan i svjetovnog ponašanja. Nakon smrti najstarijeg brata neočekivano se produhovljuje i odlučuje za promjenu života. Sudionik je Tridentskoga koncila (1560. – 1563.) na kojemu je nastojao oko pomirenja s protestantima. Godine 1564. postaje milanski nadbiskup te nastoji oko obnove milanske Crkve: obnavlja liturgiju, osniva dobrotvorne ustanove, ujednačuje vođenje matica u župama. Bio je čovjek silne energije, radin i duhovan. U vrijeme kuge 1576./77. neumorno pomaže okužene. U jednome pastoralnom pohodu naglo oboli i 1584. premine. Bio je i franjevački trećoredac.

05. 11 2011

Sveti  EMERIK

Sveti Emerik (mađ. Imre) mađarski kraljević, sin kralja Stjepana I., svetoga i kraljice Gizele, blažene. Rođen je na prijelazu 10. u 11.st. bio je velika nada svome ocu, pa ga je spremao da ga naslijedi. Sačuvano je pismo sv. Stjepana sinu Emeriku, u kojemu mu on daje upute o upravljanju državom na kršćanski način. Emerik se oženio bizantskom princezom. Godine 1031. dogodila se tragedija, kraljević je nesretnim slučajem stradao u lovu. Ime Emerik se u hrvatskoj katoličkoj tradiciji prevodilo s Mirko. Tako je župna crkva u Šestinama posvećena sv. Mirku

06. 11.2011

Sveti  LEONARD

Sveti Leonard jedan je od popularnijih svetaca Francuske te zemalja srednje Europe, pa i zapadnih dijelova Hrvatske. Drži se da je njemu posvećeno oko 600 crkava i kapela. Leonard se rodio u plemićkoj obitelji koja je bila u prijateljskim odnosima s franačkim kraljem Klodvigom koji je prihvatio i promicao kršćanstvo. Odustao je od vojničkog poziva te se stavio biskupu Reimsa sv. Remigija u službu. Nakon nekog vremena se povukao iz javnog života i otišao u samoću, u neku šumu blizu Linogesa. Provodio je pustinjački život u molitvi i pokori. Kralj Klodvig mu dade neko zemljište te sagradi samostan i crkvu u čast Majke Božje, oko kojih se razvilo naselje. Umro je oko 560.godine. Sv. Leonard je zaštitnik blaga, osobito konja, te čuvar od nevremena.

07.11. 2011

Sveti ENGELBERT

Sveti Engelbert rodio se 1185. godine kao sin grofa Engelberta von Berga. Od djetinjstva je određen za duhovnu službu. Postao je kanonik, a 1198. g. prepošt sv. Jurja u Kölnu. Posvećen je za Kölnskog nadbiskupa 1217. godine. Bila su to teška vremena, puna burnih događanja, sporova i borbi. Nadbiskup se stavio na stranu siromašnih, nemoćnih i ugroženih koje je štitio od nasilja i samovolje plemstva. Time se zamjerio vlastitoj rodbini koja ga mučki ubije 7. studenoga 1225. godine. Njegove se relikvije čuvaju u kölnskoj katedrali i u katedrali u Altenbergu. Sv. Engelbert je zaštitnik svih koji nose hrvatsko ime Anđelko, a doslovno znači „slavan kao anđeo“.

08. 11. 2011

Baženi IVAN DUNS SKOT (1265. – 1308.)

Baženi Ivan Duns Skot je slavni skolastički filozof i teolog, nazvan „oštroumni naučitelj“ te kao pobožni branitelj bezgrješnosti BDM „marijanski naučitelj“. Ivanu je domovina Škotska, a rodno mjesto Duns. Rođen je 1265. godine u obitelji koja se dobrotvorno pokazala prema franjevcima, o njihovu dolasku u Škotsku. Stupio je u Red Manje braće u koji ga je primio ujak fra Ilija Duns. Za svećenika je zaređen 1291. godine. Studira u Parizu gdje je bio i profesor. Odbio je potpisati apel protiv volje kralja Filipa Lijepoga pa je morao napustiti Pariz 1303. godine. Opet je nakratko u Parizu, a onda se seli u Köln. Umro je vjerojatno od upale pluća 8, studenoga 1308. godine. Teološki je izrazio franjevačku predanost Gospodinu Isusu Kristu i pobožnost prema njegovoj majci Mariji braneći njenu bezgrješnost te ostaje vjeran Crkvi i papi. Njegova je misao da je „ljubav prava praksa“, njom je dao prednost ljubavi nad znanjem.

09.11. 2011

POSVETA LATERANSKE BAZILIKE

Posveta lateranske bazilike obljetnica je prve papinske bazilike koja je danas sjedište vikara Rimske nadbiskupije. Nakon Milanskog edikta cara Konstantina Velikog (313. godine), papa Miltijad (310. – 314.) dobiva lateransku palaču i pokraj nje zemljište na kojem će početi graditi (slavnu Lateransku baziliku Presvetog Spasitelja ili Sv. Ivana i Krstitelja i Evanđeliste. Završit će je i posvetiti papa Silvestar I. (314. – 335.). Od 12. stoljeća se počinje na zapadu slaviti spomen posvete ove bazilike koja je nazvana „glavom i majkom svih crkava Rima i svijeta“, a znak je ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom koja „predsjeda svekolikom skupu ljubavi“ (sv. Ignacije A.). U njoj je održano pet lateranskih koncila, u njoj je boravio papa Inocent III. Koji je sv. Franji usmeno potvrdio „oblik života“ po Evanđelju. Lateranska bazilika je dograđivana tijekom povijesti, a današnji joj je izgled iz 16. stoljeća.

10. 11. 2011

Sveti LEON VELIKI

Sveti Leon Veliki papa i crkveni naučitelj. Leon je prvi papa u povijesti koji je dobio naslov „Veliki“. Rodio se u Etruriji (danas Toskana) potkraj IV. stoljeća. Po njegovim spisima vidi se kako je dobio dobar odgoj i stekao veliku izobrazbu. Bio je poznavalac rimske književnosti i govorništva, a napose Sv. pisma i teologije. Nakon Siksta III. izabran je za papu 440. godine. Crkva je tada bila u poteškoćama: iznutra su je nagrizale razne hereze, a izvana navale barbarskih naroda. Izgleda da je bio dobar diplomat, jer je hunskog vojskovođu Atilu uspio nagovoriti na uzmak od Rima, a vođu Vandala da odustane od pljačke. Od Leonovih spisa sačuvano je 96 govora (propovjedi) i 173 pisma. Dogmatska poslanica Kalcedonskom saboru 451. godine obradovala je oce te su izjavili da je na Leonova usta progovorio sam sv. Petar. Umro je 461. godine.

11.11. 2011

Sveti MARTIN TOURSKI (316.-397.)

Sveti Martin Tourski po nekim hagiografima je „najomiljeniji europski svetac, zaštitnik svih nevoljnika, strah i trepet nasilnika“. Rođen je 316. godine u panonskom gradu Sabaria (danas Szombathely), gdje mu je otac vršio službu rimskog časnika. Premještajem oca Martin u Paviji pohađa školu, upoznaje kršćanstvo. Otac privoli sina za vojnički poziv. Prvo mu je mjesto Amiens u Galiji, gdje je odsjekao pola svoga vojničkog plašta i dao siromahu. Krsti se nakon toga, napušta vojničku službu i posvećuje se životu u samoći, molitvi i božanskom čitanju, te je uz njega nikla jedna redovnička zajednica. Vjernici Toursa izaberu ga za biskupa te se posve predade služenju Božjem narodu. Umro je 397. godine. Njegov grob postade jedno od najvećih svetišta u Europi. Predivan je časoslov za njegov blagdan, poslužio je kao uzorak i za blagdan sv. Franje.

12. 11.2011

Sveti JOZAFAT KUNCEWYCZ (1580.-1623.)

Sveti Jozafat Kuncewycz je mučenik kršćanskog jedinstva. Rodio se oko 1580. godine u Ukrajini od pravoslavnih roditelja. Na krštenju je dobio ime Ivan. Prihvatio je katoličku vjeru, tj. jedinstvo s Rimom, a ipak sačuvavši istočni obred, te je stupio u bazilijanski Red i dobio ime – Jozafat, a imao je tada 20 godina. Bio je prvi novak bazilijanskog sjedinjenog samostana u Vilni. U svoju redovničku zajednicu je unio novi žar, postao je i njen poglavar. Imenovan je nadbiskupom u Polocku u Ruteniji. Protivnici sjedinjenja su 12. studenoga 1623. godine u Vitelsku u Bjelorusiji barbarski ubili: golo su tijelo bacili u rijeku Dunu, a vjernici su ga časno sahranili. Njegova je mučenička smrt učvrstila „unijate“ u vjeri, te mnoge privukla u zajedništvo katoličke Crkve.

13. 11. 2011

Sveti DIDAK ALKALSKI (1400. – 1463.)

Sveti Didak Alkalski svečevo je ime prema latinskom „Didacus“, izvorno mu je španjolsko ime Diego de Alcala de Henares. Rodni mu je kraj Andaluzija, na jugu Šanjolske. U mladosti se posvetio samoći i pokori, uzdržavao se, pravio je košarice i kuhinjsko posuđe, a pomagao je i siromahe. Onda je stupio u Red Manje braće u kojemu je kao samostanski brat vršio najobičnije službe i poslove. Bog ga je obdario karizmatskim darovima, napose ulivenim znanjem. Braća su ga cijenila te mu povjeriše službu gvardijana, a 1441. godine i vodstvo misije na Kanarskim otocima koje je napustio pod pritiskom kolonizatora. Hodočasti u Rim 1450. godine gdje je pomagao okuženicima od kuge. Umro je u Alkali nedaleko Madrida 1463. godine. Postao je jedan od najpopularnijih svetaca Španjolske.

14. 11. 2011

Sveti NIKOLA TAVELIĆ (1340/50. – 1391.)

Sveti Nikola Tavelić prvi je proglašeni hrvatski svetac. Rođen je između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. Zarana je stupio u Red Manje braće, upućen je na studij filozofije i teologije u Split i Zadar, a potom u Italiju, gdje je zaređen za svećenika. God. 1379. odlazi sa skupinom franjevaca u Bosnu gdje će provesti 12 godina propovijedajući patarenima – bogumilima. Zbog nereda u Bosni i nemogućnosti djelovanja odlazi u Sv. zemlju s braćom Deodatom i Petrom (Francuzi), ušli su u samostan na Sionu. Pridružio mu se Talijan Stjepan te pođoše propovijedati muslimanima. Uhvatiše ih te ih nakon nekoliko dana mučenja pogubiše 1391. godine. Štovanje im je zaživjelo u franjevačkom redu, a potom su Nikolu Tavelića štovali Hrvati, te ih je 1970. godine svu četvoricu kanonizirao papa Pavao VI.

15. 11. 2011

Sveti ALBERT VELIKI (1206. -1280.)

Sveti Albert Veliki bio je dominikanac, znanstvenik i biskup, te naučitelj Crkve. Rođen je u njemačkoj pokrajini Švapskoj. Studira u Padovi gdje susreće dominikanca bl. Jordana Saksonca te se odlučuje za Red propovjednika, postaje dominikanac. Izuzetno intelektualno nadaren i izobražen postaje profesorom na različitim europskim sveučilištima. U Parizu mu je bio učenik sv. Toma Akvinski za koga je predvidio veliku znanstvenu budućnost. Izabran je za provincijalnoga ministra u Njemačkoj te obilazi braću živeći skromno i siromašni. Imenovan je biskupom u Regensburgu, ali se nakon tri godine povukao u dominikanski samostan u Würzburgu u kojemu je umro 1280. godine. Za njega kažu da je svojom genijalnošću razumio sve znanosti, te da je posjedovao enciklopedijsko znanje.

16. 11. 2011

Sveti IVAN TROGIRSKI

Sveti Ivan Trogirski. Prema Kamaldalijevskom ljetopisu sv. Ivan Trogirski je najprije bio benediktinac u samostanu sv. Petra u Osoru na otoku Cresu. Iz toga je samostan bio i glasoviti splitski nadbiskup Lovro kada je u drugoj polovici 11. stoljeća papinski izaslanik prolazio hrvatskim krajevima, u pratnji mu je bio svećenik Ivan koji je slovio kao svet i učen, zamoliše Trogirani da im na upražnjenu biskupsku stolicu postavi upravo Ivana, što je ovaj i učinio. Sveti Ivan Trogirski je razvio živu pastoralnu djelatnost provodeći reformu pape Grgura VII. Godine 1105. uspio je nagovoriti ugarskog kralja Kolomana da ne razori Trogir čime je bio prijetio. Umro je oko 1111. godine, a grob mu je trogirskoj katedrali.

Sveta Margareta Škotska (1046-1093)

Pod aureolom svetosti nalaze se mnoge Margarete. Velik je dio njih cvjetao u kraljevskim vrtovima, pokazujući kako nije nemoguć spoj vremenite kraljevske krune s krunom vječnoga kraljevstva. Spomenut ću ove: Margaretu, kćerku lotaringijskog kralja, benediktinku iz XIII. stoljeća; Margaretu, kćerku ugarskoga kralja, dominikanku također iz XIII. stoljeća; Margaretu, kćerku bavarskoga kralja, udovicu iz XIV. stoljeća; Margaretu od Lorene, koja je bila odgojena kao kćerka kralja Renata Anžuvinca; njima bi se još mogle pridružiti Margareta vojvodâ od Savoje i Margareta grofova Colonna. Među tolikim sveticama što nose ime Margareta, možda je najpovlaštenija Margareta Škotska, jer nije postigla svetost po neprohodnim putovima boli i poniženja, već u radosti i jednostavnosti.

Sveta Gertruda, djevica (1256-1301)

Sedam godina nakon kanonizacije sv. Margarete Škotske, tj. god. 1256., rodila se u Eislebenu, u njemačkoj pokrajini Turingiji, djevojčica Gertruda, kojoj će povijest dati naslov »velika«; velika je bila po svojoj kulturi, a još više po svojoj ljubavi prema Presvetom Srcu našega Gospodina.

Kad je bila u petoj godini života, roditelji su Gertrudu smjestili u samostan. Ne treba nas to ništa čuditi jer su tada njemački ženski samostani bili i neke vrste internat za djevojčice, gdje su se one odgajale i izobražavale te postizavale kulturu koja drugima nije bila pristupačna. Tada, naime, nije bilo osnovnih škola, otvorenih, čak i obvezatnih za svu djecu. Pojam redovnice označavao je tada ne samo ženu u samostanu, koja se bavi duhovnim životom, nego i ženu intelektualku, osobu s kulturom.

Mala, za školu i nauku veoma nadarena Gertruda, naročito je proučavala književnost ili, kako se taj studij nazivao, »gramatiku«. Izučavala je ispravno pisati i čitati na latinskom jeziku, koji je tada bio jezik izobraženih osoba. Naročito je voljela pjesništvo. Kasnije si je i prigovarala zbog svoje velike sklonosti prema svjetovnoj poeziji. Do svoje 25. godine, iako je već bila redovnica, bila je žena zaljubljenica literature. Njezina je redovnička ćelija bila više osvijetljena »intelektualnim svjetlom« – kako bi to rekao njezin veliki suvremenik Dante – nego »svjetlom ljubavi«.

17. 11. 2011

Sveta ELIZABETA UGARSKA ILI TIRINŠKA (1207. – 1231.)

Sveta Elizabeta Ugarska ili Tirinška zaštitnica je Franjevačkog svjetovnog reda (FSR). Rođena je 1207. god. kao kćerka ugarsko – hrvatskog kralja Andrije II. Kao djevojčica je iz političkih razloga zaručena za Ludviga, grofa Thüringije te se onamo preselila. Odgajala ju je grofica Silvija te je lijepo napredovala u duhovnome životu. Vjenčala se s 14 godina i sretno živjela s Ludvigom s kojim je imala troje djece. Muž joj je umro dok je bio na križarskoj vojni 1227. god. Otada se više posvećuje duhovnom životu te pomaže siromašne i bolesne. Djever ju je otjerao s dvora želeći osigurati nasljedstvo svome sinu. Oduzeli su joj i djecu. Stupila je u Franjevački svjetovni red te je živjela u pokori i siromaštvu. Umrla je u dobi od 24 godine, 1231. godine. Sahranjena je u Marburgu. Zaštitnica je karitativnih ustanova.

18. 11. 2011

Bažena SALOMEJA KRAKOWSKA (1211. – 1268.)

Blažena Salomeja Krakowska preuzimamo iz franjevačkog časoslova uvodnik u njen spomendan. „Rođena je u Krakowu u kraljevskoj obitelji 1211. godine. Još kao djevojčicu roditelji su je udali za Kolomana, naslovnog kralja Galicije, hrvatskog hercega koji je stanovao u Čazmi. Predaja tvrdi da su živjeli u djevičanstvu. Od njega je Slavonija nazvana kraljevinom. Pomagala je mužu u svim pothvatima. Značajno je da je Koloman predao imanje u Đakovu bosanskom biskupu, koji je tu prenio svoje sjedište, a papa Grgur IX. to odobrio 1239. godine. Kod joj je muž poginuo, vratila se u Poljsku i postala klarisa u Krakowu, gdje se istakla u poslušnosti i poniznosti. Umrla je 1268. godine. Njezino štovanje je odobrio papa Klement X. (1670. – 1676.).“

19. 11. 2011

Sveta JANJA ASIŠKA (1197. – 1253.)

Sveta Janja Asiška sestra je sv. Klare, utemeljiteljice „Reda siromašnih sestara“, klarisa. Rodila se u Asizu 1197. godine, na krštenju je dobila ime Katarina. Kćerka je Favaronea Offreduccija i Hortulane, te sestra sv. Klare. Nakon što je Klara napustila njihov plemićki dom, odluči se i Katarina slijediti svoju stariju sestru prihvativši život siromaštva te uzme ime Agneza. Jedno je vrijeme proživjela u samostanu sv. Damjana, a onda pođe u Firencu gdje je otvorila samostan klarisa gdje je bila poglavarica. Veoma je željela povratak u sv. Damjan što joj je omogućeno te je u njemu živjela sve do smrti 1253. godine. Spominjemo da su Klaru i Agnezu kasnije slijedile najmlađa sestra Beatrica i majka Hortulana.

20. 11. 2011

Sveti EDMUND (841. – 870.)

Sveti Edmund kralj je istočne Engleske i mučenik. Rodio se 841. godine u Saksonskoj kraljevskoj obitelji. Nakon što je abdicirao kralj Oto, Edmund postaje kraljem istočne Engleske na Božić 855. godine. Imao je samo 15 godina, ali je iznenađujuće dobro vladao, vrlo mudro ali i pobožno. Osobito se brinuo za siromašne, a napose za djecu i udovice. Godine 870. napali su njegovo kraljevstvo Danci i napravili pravi pokolj. Kralj Edmund pada u zarobljeništvo. Budući da se nije htio odreći svojih kršćanskih načela, mučili su ga, golog su objesili na stablo, šibali ga, a na kraju su ga proboli strelicom i odsjekli glavu. Bio je posljednji kralj istočne Engleske. Pokopan je u Buri Saitu gdje će danski kralj Knut 1020. godine izgraditi veliku opatiju.

21.11.2011

PRIKAZANJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Prikazanje blažene djevice Marije je zapravo spomendan kada je 543. godine posvećena crkva Sv. Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskog kralja. Istočni kršćani su napose slavili „posvetu“ kojom se Djevica Marija od svog djetinjstva posve predala Bogu potaknuta Duhom Svetim, „čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrešnom začeću“ (časoslov). Taj događaj apokrifi opisuju tako da je djevojčica Marija, da ispuni zavjet svojih roditelja, ušla u hram i Bogu se prikazala. No, pučka je pobožnost ovom blagdanu dala naslov: Gospa od zdravlja“, vjerojatno pod utjecajem velike mletačke crkve „Madona della salute“. U Marijinu misalu imamo misu „ Bl. Djevica Marija, zdravlje bolesnih“. Latinska riječ „salus“ označuje zdravlje, ali i spasenje.

22. 11. 2011

Sveta CECILIJA

Sveta Cecilija zaštitnica je crkvene glazbe i glazbenika. Kao mnogi životi svetaca prvih kršćanskih stoljeća, tako i život sv. Cecilije do nas došao preko legendi. Po njima je naša svetica živjela u 3. st. u Rimu. Uspjela je svoga supruga Valerijana raspoložiti te se i on krstio, a prihvatio je njenu odluku da živi u djevičanstvu. Otkrilo se da su kršćani te su nakon mučenja pogubljeni, a s njima i Valerijanov brat Tiburcije. Legenda kaže da je za vrijeme vjenčanja, „dok su odzvanjali glazbeni instrumenti“, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu“, što je ljude Crkve potaklo da Ceciliju istaknu za zaštitnicu crkvene glazbe. Pokopana je u Kalistovim katakombama i to na počašćenom mjestu, uz „kriptu papa“. To je znak da je bila vrlo cijenjena u kršćanskoj zajednici.

23. 11. 2011

Sveti KLEMENT RIMSKI

Sveti Klement Rimski koji je bio rimski biskup, papa, od 88. godine. Iz njegova pisma kršćanima Korinta se može zaključiti da je Klement bio Rimljanin židovskog porijekla. Bio je učenik apostola, uman i dobar kršćanin te je izabran za rimskog biskupa, četvrti je po redu: Petar, Lino, Anaklet, pa Klement. Za cara Trajana su ga uhitili, pa je zajedno s drugim kršćanima prognan na Krim na Crnom moru. Najprije je radio u kamenolomu, a potom je bačen u more sa sidrom oko vrata. U IV. stoljeću je sagrađena u Rimu bazilika njemu posvećena. Boraveći na Krimu, sv. Ćiril i Metodi otkriše moći sv. Klementa Rimskog koje su ponijeli u Rim, pa su pohranjene u baziliku njemu posvećenoj. U njoj će biti sahranjen i sv. Ćiril. Njegova Poslanica Korinćanima je bila tako cijenjena da su je neke crkve ubrajale čaku kanon Sv. pisma.

24-11. 2011

Sveti ANDRIJA DUNG-LAC I DRUGOVI

Sveti Andrija Dung-Lac i drugovi vijetnamski mučenici. Kršćanstvo je u Vijetnam došlo u 18. stoljeću. I dok se ono počelo učvršćivati i širiti, započeli su progoni i mučeništva. Papa Ivan Pavao II. je u dva navrata proglasio svetim vijetnamske mučenike: 1988. i 1991. godine. Među njima je osam biskupa, pedesetak svećenika te šezdesetak laika. No, i bio je velik broj redovnika, napose dominikanaca koji su misionarili u Vijetnamu s velikim brojem braće. Otkako su komunisti preuzeli vlast u Sjevernom, a kasnije i u Južnom Vijetnamu, mnogi su kršćani katolici bili proganjani i mučeni. Vrijeme će reći što se zapravo u Crkvi u Vijetnamu događalo u tome razdoblju.

25. 11. 2011

Sveta KATARINA ALEKSANDRIJSKA

Sveta Katarina Aleksandrijska živjela je u III. stoljeću u egipatskoj Aleksandriji. Njezin životopis su preuzele legende koje su je u najdivnijem i najčudesnijem obliku oslikale. Bila je iz ugledne obitelji, neki kažu i kraljevske. Neki ju je pustinjak u kršćanskoj vjeri poučio te je krstio. To je vrijeme trojice careva koji su veliko rimsko carstvo međusobno razdijelili. Aleksandrija se nalazi u carstvu Maksimina II., koji je oštro progonio kršćane. Katarina, mudra i lijepa djevojka, ode caru protestirati što progoni kršćane. Car se iznenadi razloženošću kojom je raspolagala kršćanska vjera, te je izvede pred učene filozofe i njih je uvjerila u kršćanske vrijednosti. S toga car pogubi filozofe a Katarinu muči te je ubija. Njezino tijelo anđeli odnesoše na Sinaj gdje se i danas nalazi samostan njoj posvećen. Sveta Katarina je zaštitnica, djevojaka, sveučilišta i studenata, filozofa i znanstvenika, tiskara i knjižničara. Ovo je jedna od najslavnijih kršćanskih svetica čije se ime i danas često daje ženskoj djeci.

26. 11. 2011

Sveti LEONARDO PORTUMAURICIJSKI (1676.-1751.)

Sveti Leonardo Portumauricijski promicatelj je pobožnosti križnog puta i zaštitnik pučkih misionara, sljedbenik je franjevačkog ogranka reformata. Leonard se rodio u talijanskom gradiću Portu Maurizio, blizu današnjeg San Rema. Studira u Rimu na Gregorijani, a 1696. godine stupa u Red Manje braće reformata. Za svećenika je zaređen 1702. godine. Kao franjevac se opredijelio za stroži način života, odan je molitvi i kontemplaciji, veliki je asket i pokornik. Slavni je propovjednik te pučki misionar. Sveti Alfonz Liguori je izjavio da je Leonard „najveći propovjednik našeg stoljeća“. U jubilejskoj godini 1750. propovijeda u Rimu, podiže križeve na javnim mjestima, pa i u rimskom Coloseumu, promiče pobožnost križnog puta te nastoji oko proglašenja dogme bezgrešnog začeća BDM. Umro je malo poslije velikog jubileja 1751. godine u sv. Bonaventuri na Palatinu.

27. 11.2011

Sveti FRANJO ANTUN FASANI (1681. – 1742.)

Sveti Franjo Antun Fasani se rodio kao jedinac siromašnih roditelja u talijanskom gradu Luceri, gdje se nalazi grob hrvatskog blaženika Augustina Kažotića. Vrlo je intelektualno nadaren pa studira i polaže doktorat iz teologije. Od 1707. godine živi i djeluje u svom rodnom gradu: istom je predavač i uzoran odgojitelj. U Luceri je bio pojam te su ga jednostavno zvali „padre maestro“. U svojoj redovničkoj zajednici vrši i službe gvardijana i provincijala. Bio je odličan propovjednik te neumorni ispovjednik. Posljednje je godine vršio službu dušobrižnika zatvorenika koje je obilazio svakog dana, a bio je anđeo utjehe za osuđenike pa su ga zvali „fratrom vješala“. Umro je 1742. godine u Luceri, a grob mu se nalazi u crkvi sv. Franje.

28. 11. 2011

Sveti JAKOV MARKIJSKI (1394. – 1476.)

Sveti Jakov Markijski rođen je u talijanskoj pokrajini Marche, u mjestu Monte Bandone. U Perugi je studirao pravo gdje se mogao susresti sa sv. Ivanom Kapistranskim. Stupio je u Red Manje braće 1416. godine. Novicijat je proveo u asiškim Carcerima, a svršivši studij teologije zaređen je za svećenika. Pokazao se kao vrstan propovjednik pa je neumorno obilazi talijanske krajeve propovijedajući. S vremenom se proširilo područje njegovog djelovanja pa djeluje i u našim krajevima: u Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Srijemu. Pomaže sv. Ivanu Kapistranskom u obrani Beograda 1456. godine u borbi s Turcima. Pape su mu povjerile službe apostolskog nuncija i generalnog vizitatora. Promicao je obnovu Reda Manje braće u vjernijem življenju duha sv. Franje. Umro je u Napulju 1476. godine, a grob mu se nalazi u crkvi sv. Marije Nove.

29. 11. 2011

SVI SVETI FRANJEVAČKOG REDA

Svi sveti Franjevačkog reda se slave 29. studenoga upravo zato što je toga dana 1223. godine papa Honorije III. posebnim pismom potvrdio „Pravilo Manje braće“. Sveti Franjo je 1209. godine od pape Inocenta II. dobio usmeno odobrenje evanđeoskog „oblika života“. Više je puta pokušavao pravilo i napisati, sačuvano nam je „Nepotvrđeno pravilo“, ali ga je konačno sročio ukratko te ga predao papi Honoriju III. godine. 1223. na odobrenje. Tim pravilom je sročen „oblik života“ po kojem franjevci postižu vlastitu svetost. Franjevačke značajke svetosti se ostvaruju ljubavlju i oduševljenjem prema Bogu, radikalnim nasljedovanjem Isusa Krista živeći po Evanđelju, napose u siromaštvu i malenosti, njegovanju „duha molitve i pobožnosti“, neumorno i pobožno radeći te se posvećujući evangelizaciji naroda.

30.11. 2011

Sveti ANDRIJA APOSTOL

Sveti Andrija Apostol je rodom iz Betsaide u Galileji. Bio je brat Šimuna Petra, a živio je s bratom u Kafarnaumu baveći se ribarstvom na Genezaretskome jezeru. Bio je učenik sv. Ivana Krstitelja, a kada ga je Gospodin Isus pozvao za svog apostola, obično se kaže da je Andrija „prvopozvani“ Isusov apostol. U evanđeoskom popisu Dvanaestorice, Andrija je drugi, odmah nakon sv. Petra. Evanđelist Ivan, drug i prijatelj, sv. Andriju nekoliko puta spominje u svom Evanđelju pokazujući njegovu zauzetost oko ljudi kojima je Isus propovijedao. Nakon Gospodinova uzašašća Andrija propovijeda na obali Crnog mora, a zatim u Grčkoj gdje je postao biskupom u Patrasu. Mučeništvo je podnio za cara Nerona, raspet je na kosi križ, tzv. Andrijin križ. Relikvije su mu prenesene u Carigrad, a glava u Rim. Pavao VI. ju je 1964. vratio u Patras kao znak jedinstva Crkve.